Lil Yachty je poster child, najvidljivije lice novog rep stila, stila koji se u početku javljao na ime – „weird“ rep a od tada kršten u podžanr poznat kao „mumble“ rep. Yachty je osuđen da gori na lomači koja se svake 3.5 godine doliva i pali u cilju ritualnog žrtvovanja najvidljivijeg mladog repera čiji skalp služi da zadovolji „real“ HIP-HOP Bogove koji će nam u znak zahvalnosti poslati 88 liričkih repera spremnih da odrepuju 176 linija ispunjenih multisilblicima koji se svi rimuju a između kojih su izrimovane reči kao „tarantula“ i „spatula“ ili „lyrical“ i „miracle“. Bogovi su pali na prave liričke teme.
Ovo se ponavlja još od kako je MC Hammer obukao vrećaste pantalone i postao najbolji plesač u muzici posle Majkl Dzeksona, znači bilo da je Cam’ron, Soulja Boy, ringtone rep, snep rep, Wocka Flocka ili Lil B do pre koju godinu, umetnost repovanja je uvek bila pred istrebljenjem, rep je kao neka mala planeta u koju je laser iz Death Stara uvek uperen, spreman da je uništi i rasparča u svemirsku prašinu.
Gore pomenuti ljudi ipak nisu uspeli da unište rep a istorija je svedok da su ga čak unapredili i učinili zanimljivijim, a na svoju veliku prednost, za razliku od njih – Lil Yachty priča koherentno, lepo se izražava, otvoren je i pun je manira, te mu je uživo teško pronaći pravu zamerku. Pa i njegovo trolovanje o tome kako je Biggie precenjen, prirodan je odgovor na to što se desi kada tinejdzer stvori odbojnost prema stvarima koje su pripadale generacijama pre njegovog rođenja, naročito ako mu matori muškarci kao Ebro i Flex neprekidno poturaju to pred nos kao neka baka bez zuba koja insistira da probaš njenu prazničnu čorbu dok ti je istovremeno presoljeva i pritom te pljuje dok ti priča. Dakle oni su dosadom i mračenjem hteli da ga nateraju da prihvati da je nešto dužan toj kulturi i da se izvini, te da zamrzi sebe i svoje godine zbog toga što nije bio tu kada je Big Poppa spitovao „bone-thugs“ flow na pesmi sa Bone Thugs-ima.
I onda Jahti opet ispada car jer je ipak prigušio svoj maleni ego i preslušao sve Bigijeve albume, pa je na neki način i odstupio od prvobitnih komentara. Toliko je dobar Yachty da je bio u fazonu – ok, pogrešio sam i radiću na tome da ispravim stvari kako bi se našli na nekoj prihvatljivoj sredini.
Kada ga je Joe Budden (persona koja čuva rep relikte kao što Idris Elba čuva kapije Asgarda) prošle nedelje proglasio trolom i osobom koja samo traži pažnju (?!) te uništava kulturu koju su stvarali Herc i Bambaata (da li je Bambaata preteča trola jer je bio Pedo Bear dok Pedo bear nije ni postojao?), Jahti i Budden su započeli mali twitter bif, umešao se i Jahtijev ćale a onda su rešili da sve razreše u „Everyday Struggle„, emisiji koju Budden tako nesrećno vodi i iritira sve nas koji smo ga dosad držali blokiranog na tviteru (ipak lepo je znati da u emisiji potvrđuje sve najgore što sam mislio o njemu, odnosno i gori je). Proklet bio Joe Buddene.
Intervju-diskusija je prilično zanimljiva a kroz velik deo emisije Joe Budden napada Jahtija jer ovaj nije tužan i doslovno shvata Jahtijevu rečenicu u kojoj Boat tvrdi da je uvek srećan, te ga Buddens pita da li je svestan da je raspoloženje promenljiva kategorija, da nije konstanta i da je gotovo naučno dokazano kako je nemoguće da neko bude srećan svih dvadeset četiri sata u danu odnosno sedam dana u nedelji ???? Mind-blowing fakti, neko treba da javi Neil deGrasse Tyson-u da može slobodno da umre jer imamo zamenu za napornog naučnika koji se svima popeo na penis.
Buddens pokušava da ugasi Jahtijev glow, time što ga podseća da će i on jednog dana da odraste (vau Lil Boat je bukvalno kao onaj mali brod iz crtanog koji nije hteo da odraste, po Buddenu) i očekuje da mu mali Jahti pruži odgovore na neka pitanja koje nemaju ni ljudi stariji od Buddensa. Na kraju nam Budden govori da ne voli Jahtija samo zbog toga šta Jahti predstavlja ali nam ne otkriva šta to znači. Očito za njega Jahti predstavlja popularnu rep muziku koju ljudi vole i uživaju uz nju a to je stvarno suprotno od svega što je Budden i njegova muzika ikad predstavljala. Ipak ne želim da imam razumevanja za ovog rep penzionera. Buddens je ikona depresivnog repa i želi da svi ljudi budu tužni kako bi se možda neko našao u takvom kanalu da će ponovo preslušati njegovu „Mood Music“ seriju mikstejpova, materijala poznatog i kao antidot za svako lepo raspoloženje.
Zaključak je da je sve ovo misunderstanding nastao delimično zbog click-bait novinarstva, ali nisu krivi ni naslovi već su krivi ljudi kao Budden i Ebro jer su idioti, tako da ko je zaita kriv, da li cenzura ili autocenzura, da li je autocenzura prava ili je samo vid cenzure, da li Wu-Tang ima 36 članova i ko je prvi „mumble“ reper saznajte u sledećoj epizodi a ako si u fazonu da se buniš samo poslušaj Jahtijevu mudrost upućenu Buddenu, sažetu u tri reči – „my nigga…. chiiiill“.
https://twitter.com/IAmPhillyC/status/859636028499529730
Оставите одговор