Karijeru je počeo trilogijom albuma sa tematikom koledža, a jedan od meni najzanimljivijih stihova na njegovom poslednjem albumu kaže da je on tridesetosmogodišnji osmogodišnjak–Kanje Vest se igra života i jebeno kida u toj igri. Maltene je nemoguće izlistati sve njegove doprinose u poslednjih petnaestak godina. Najveći uticaj u produkciji? Bez pogovora on. Najveći uticaj na stil današnje rep muzike? Verovatno isti odgovor. Najveći uticaj na pop kulturu? Verovatno isti odgovor.
Jedini je koji povezuje nepovezivo od samog početka karijere, radio je sa Jigga-om i Talib-om – u trenutku kada su ova dvojica bili na suprotnim stranama duboko polarizovanog rep sveta, potpisao je Big Sean-a i Mos Def-a, Thug i Lamar će pokazati na njega kao jednog od najvećih uticaja, Odd Future i Bon Iver, Sampha i Migosi, čovek je tolika legenda da je jedina stvar koja prerasta njegovo delo njegova ličnost. Svakim donošenjem svog sveta u naš je menjao (i menja) tlo po kojem gaze svi za njim, Vest je čovek koji živi ”kletvu” koju je sam na sebe bacio, i živi je sa stilom.
Međutim, mišljenja ljudi se oko njega dele više nego bilo gde drugde, kao da je svaka njegova vrlina zapravo i mana. U očima jednih je motivator, porodičan čovek, genijalan koordinator i osoba koja izvlači maksimum iz drugih, gura granicu onoga što jedan čovek može da uradi, a u očima drugih je bolesni egoista, Kardašijan, neko ko eksploatiše, i neko ko je izgubljen u svojim rich people problemima. Neko će se sećati samo “You ain’t got the answers,” a neko svega što je Ye rekao u tom razgovoru.
„Integrity, money and relevance–as I work on clothing more I’m not rapping as much, I’m not rapping as much I’m not having as much finances, I’m losing relevancy. Relevancy is the part of my power that allows my brand to be big.“
2013-a godina u kojoj je ovo izrekao već deluje kao daleka prošlost, balans se pomerio, muzička industrija koju je sa svakim novim albumom redefinisao – dosadila mu je, i kao jedini izazov video je ulazak u modnu industriju i borbu sa behemtothima koji kroje trendove sveta. Kritičari su koristili svaku priliku da ga napadnu, ali brend se širio i izgled tinejdžera menjao onako kako je Vest diktirao. Međutim, Yeezy je već znao šta će se desiti…
Kao da je sve krenulo nizbrdo za Kanjea sa rolautom The Life of Pablo, makar je tako delovalo za javnost. Slaba egzekucija oko albuma, neke upitne odluke i na samom albumu (prvi album koji je zauvek nedovršen i svoj konačni oblik neće videti nikad) ubrzo i vesti o bankrotu, a onda i turneja. Na nastupu u Sakramentu krajem prošle godine, Kanje je imao jedan od karakterističnih monologa koji definitivno vredi čuti, Jay – nekada njegov veliki brat, nije spomenut s pozitivnim sentimentom, a samo dva dana nakon ovoga Vest je hospitalizovan zbog psihičkih problema. Ovo je prevremeno zatvorilo bolesno zanimljivu Saint Pablo turneju, a Ye se povukao u svoj balončić više nego obično.
Naravno, u svetu odraslih ljudi se snosi odgovornost za sve što se uradi i kaže, i samo je bilo pitanje vremena kada će Mr. West-a poslati kod školskog pedagoga. Na prošlogodišnjem Jay Z-evom 4:44 albumu, već na prvoj pesmi „Big Bro“ je progovorio sa Kanjeom. Priča je na kratko otvorena, ali najjače bode ono što Jay kaže sam sebi, a što se čini da Kanje ne radi.
„Fuck wrong with everybody?“ is what you sayin’
But if everybody’s crazy, you’re the one that’s insane“
Još na početku karijere, upravo na pesmi sa Jay Z-em, Yeezy je stavio crvenu liniju na kompromise o svojim snovima : “I could let my dream killers kill my self-esteem, or use my arrogance as the steam to power my dreams,” ali ta simpatična arogancija koja je bila pokretač sada ga koči u vidu nemarnosti. Da je bilo koji drugi reper objavio apsolutno nedovršeni vers, demo snimak i loše tehnički izvedenu pesmu, niko ne bi obraćao pažnju, ali je Kanje tako pokrenuo trend.
Trapavost i loš delivery (“Jukebox Joints,” “Smuckers”) je za par godina bukvalno pretvorio u stil (“30 Hours,” “THat Part”) koji su onda preuzeli i drugi. Koliko god volim Kanjea i bukvalno svaki njegov album, upravo ovo pokazuje apsurdnost koju donosi njegova veličina.
Međutim, kako svet odraslih nije bajka, nedovoljno je da neko pokaže u cara i uzvikne
„We can’t look away due to the days that he caught our hearts
He’s falling apart but we deny it
Justifying the halfass shit he dropped, we always buy it […]
The type of nigga swear he real but all around him’s fake
The women, the dickriders, you know, the yesman
Nobody with the balls to say something to contest him
So he grows out of control“
Iako sam u početku mislio da J. Cole neće dobiti nikakav hejt za “False Prophets,” vejv hejtovanja njega je bio na vrhuncu pa su komentari bili mahom negativni, što i ima smisla. Yeezy je svetska kulturna baština koju treba zaštititi, ali “nobody with the balls to say something to contest him” treba da bude wake up call i njemu, i kolegama, i fanovima.
I zaista deluje kao da do promene jeste došlo, jer su maltene svi GOOD Music izvođači rekli da je produkciju, i to ne samo izvršnu, preuzeo Kanje, koji se vratio na radne navike iz College Dropout ere, što je možda i trebalo očekivati jer je jedina konstanta u njegovoj karijeri to da se stvari stalno menjaju, i da niko ne zna kuda ide. Videli smo pre pet godina kako je Nas prihvatio ulogu sredovečnog repera, sada to radi i Jiggaman na sličan način, ali Kanje je jednostavno Kanje i nije za očekivati da će preuzeti njihov recept. Međutim, mislim da niko od fanova (a ni on sam) ne želi da sluša čoveka u četrdesetim i bleached assholes // fucking at the Vogue party tematiku, pa srećom možemo da ga pozdravimo sa “Good Morning” umesto “Wake up, Mr. West.”
Оставите одговор