A password will be e-mailed to you.

Are you ready to rock out there?“ When the crowd answered back at sufficient volume, he shifted into a bouncing beat and called out: „Whats my name?“ the crowd roared back „Jam Master Jay!“ „Whats my name?“ „Jam Master Jay!“

Neprijatni osećaj koji je tih dana obuzimao Bonitu Jones sada je bio previše sablasan da bi ga pripisala dobu godine kakav je kraj oktobra. Pozvala je mlađeg brata a kada se nije javio svoj mir je pokušala pronaći sa porukom poslatom na Jay-ov „two-way“ koji je i dalje koristio.

Oko 18 sati uveče kada je Jason „Jam Master Jay“ Mizell stigao u svoj studio, u Jamaica, Queens, tamo su gu čekali, prijatelj – Tony Rincorn i recepcionarka i povremeni asistent –Lydia High. Pošto se Randy Allen, polovina hip-hop dua koji je JMJ potpisao za svoj lejbel, još uvek nije pojavljivao, Jay je izazvao Tony-a na partiju „Madden 2002“ njihovom omiljenom igricom za prekraćivanje vremena. Zbog pretećih poruka koje je na telefon dobijao mesecima, više se nije odvajao od svog .45 Automatica, a kada je izvadio pištolj i stavio ga na kauč pored, Tony to skoro da nije ni registrovao, dok je Lydiu High učinilo vidno nervoznijom. Kada ga je zamolila da skolni pištolj Jay je nije čuo ili se pravio da je ne čuje. Desetak minuta kasnije u studio ulazi Randy Allen i njegov pratilac Mike B. Odma odlaze u drugu sobu kako bi preslušavali material snimljen juče.

Sat vremena kasnije svi su čuli zvuk „buzzera“ koji označava da je recepcionarka upravo pustila nekog u studio. Ne sumnjajući ništa Jam Master Jay nastavlja da igra PlayStation 2 sa svojim Giantsima i pištoljem na manje od metar od njega. Kada prepoznaje jednog od dvojice pridošlica ustaje da se pozdravi sa njim. Tony, koji se okrenuo kako bi se javio na telefon čuo je samo „oh shit“ i zvuk pucnja. Kada je podigao glavu video je JMJ-a na podu, i pre nego što je stigao da reaguje ustreljen je u nogu. Počinioci kreću da beže, Randy i Mike B dotrčavaju iz druge sobe, Randy grabi pištolj i kreće u poteru za počiniocima, ostavljajući čaure za sobom ali troši metke bezuspešno.

Jay je ostao na mestu mrtav. Nosio je par belih Adidas Superstars patika, poznatijih kao „shelltoes“, odevni predmet koji je ucrtan u DNK hip-hopa od 1986-e kada su Run DMC izveli „My Adidas“ i naterali svakog na koncertu da digne svoj par patika u vis.

U danima najplodonosnijeg perioda Run DMC-a, na rep muziku se gledalo kao na beg iz siromaštva, kao pobedu umetnosti nad nasiljem, kreativnosti nad nedostatkom osnovnih uslova za život, kao trijumf mladosti nad smrću, a sada je jedna od najvećih legendi završio u spirali nasilja koja potresa žanr još od kada je „gengsta“ estetika pobedila kao dominantni pravac i hop hop je dobio novu rupu u svom srcu.

Jay-ov pejdzer koji je ostao kod njegovog prijatelja u 20:30 prima prvu poruku vezanu za tragičan događaj: „Jay? People saying you shot?„.  Maleni artifakt iz 90-ih pištao je kao da su zlatne kajle opet popularne i u gomili poruka koje su bile namenjene Jay-u, bila je i jedno pitanje za koju odgovor policija nema ni do današnjeg dana:

Was it some robbery … or beef?

Holllis u Queensu, mesto Jay-ovog odrastanja bilo je blizu idealnog mesta u kom afro-američka porodica može da se nastani sredinom 70-ih, a u komšiluku je viđao i dvojicu kolega sa kojima će jednog dana proslaviti svoj kraj po celom svetu. Dok je Run bio razmaženi potrčko svog starijeg brata, Jay je bio namazan lik za kojeg su svi u kraju imali poštovanje, dok je D.M.C. bio katolički „school-boy“ sa knjigama i problemima sa anskioznošću, Jay je bio zreo lik sa liderskim stavom i uličnom pameću. Odrastanje u kraju sa kućama na dva sprata i dvorištem bilo je relativno „special„, u stvari toliko „special“ da su ih DJ-evi iz Bronksa gledali sa nipodaštavnjem, smatrajući ih privilegovanim i optužujući ih da su previše „suburban“ i „soft“, te da ne mogu biti hip-hop kao ljudi koji dolaze iz housing projects i koji gaje u sebi autentičan geto izraz.

„There is no difference between the Bronx and Queens. Its just that we live in houses and they live in projects. So What? They went outside and had fights with guy down the block.We went outside and had fight with guy around the corner. No difference. Everything that was everywhere else was in Queens too.“

Kao tinejdzer video je da DJ u parku privlači pažnju svih lokalaca i osoba koja privlači sav „buzz“ kraja, Jay ostavlja bas gitaru i bubnjeve koje je svirao na blok žurkama sa svojim lame rok bendom, kupuje gramofon i postaje DJ Jazzy Jase. Pravi ime za sebe i za kratko vreme postaje najbolji DJ u Queensu.

Zvanično je upoznao svoje partnere iz benda u „Jackson“ srednjoj školi, a postaju prijatelji kada su njih dvojica repovala za Jay-a u Parku u Hollisu 1981-e. DMC-eve rime su mu bile sranje, ali pristaje da oforme grupu.

Run je nekako ubedio svog moćnog brata –Russel Simmonsa da pruži šansu stidljivom DMC-u i pusti ga da repuje na „Sucker M.C.s„.  Russel koji nije verovao da ljubitelj knjiga sa nerdy naočarima ima u sebi materijal za Emsija, nekako popušta i kada čuje „I’m D.M.C. in the place to be /I go to St. John’s University“, konačno prihvata da ga Run nije ubeđivao da pruži šansu DMC-u samo iz razloga što nije želeo da bude solo emsi.

„Sucker M.C.s“ se dešava i hip-hop ulazi u drugu fazu, i to očitije i bukvalnije nego prelazak u drugi panel stripa. Hip-hop više nije bio odmetnik fanka, „Sucker M.C.s“, prva pesma koja je spakovala diseve iz rep betlova u manje od četiri minuta, konačno je dala repu prepoznatljiv zvuk. Sve pre njih bilo je odjednom dečje i „outdated„, došao je new school. Pre nego što su Run DMC stigli, rep je bio pod utiajem disco-a i R&B-a, i uglavnom su snimane „party“ pesme rađene u studiju sa fank bendovima koji sviraju uživo. Run DMC sa minimalizmom svojih dram mašina su pravili pesme koje zvuče kao muzika uz koju se b-boyevi mršte i vrte u parku. Tvrdi bitovi i rime postaju standard za hip-hop. A rep iz single driven muzike postaje album based platforma.

“Everybody’s trying to call us the second generation of rap, but we was doing it back in the days. We just wasn’t televised. Run was out there. Before the Sugar Hill Gang made ‘Rapper’s Delight,’ I was scratching already. I was about 15 by that time, so I been scratching.”

Kada su „Its Like That“ i B-strana ovog singla „Sucker M.C.s“ postali hitovi svi iz grupe napuštaju koledz.

Još jedna stvar bitno ih je odvajala od repera koji su došli pre njih. Grandmaster Flash, Melle Mel i Furious Five imali su stajling koji izgleda kao da su upali u „dressing room“ od Parliament-Funkadelic  ili Earth, Wind & Fire i pokrali štagod da su mogli za tri minuta. Nosili su kožne pantalone, uske gornjake sa krznom, rukavice za motor i imali su lance na dzepovima. „Motorcycle-gang-looking-people.“- su bile JMJ-ove reči.

Run DMC su odabrali uličnu odeću, stil koji je bio skoro „casual„, izgledali su kao prosečan emsi sa ulice sa većim budzetom i podsticali su ideju da se ni ne trude, što je prva verzija reperskog „dont give a fuck“ stava i tretiranja sveta oko sebe kao da je nevredan tvog životnog odabira. Oblačenje je priličilo njihovim tvrdim bitovima i tvrdom stavu, i bilo je ogledalo ulične estetike sa kojom prosečni b-boy koji sada stoji sa prekrštenim rukama na svakom korneru Bronksa ili Harlema, može da se poistoveti. Ironično je samo – da su ulični look, koji će da primi sa svim hip hop fanovima, otkrivajući konačno svu moć geto kulture- donela tri lika potekla iz „middle class“ porodica iz predgrađa. Stil Run DMC-a postaje template koji će ceo hip-hop svet početi da imitira i trideset godina kasnije reperi i dalje slede format koji su oni kreirali.

A sve je proisteklo od Jam Master Jay-a.

Pre nego što je postao član grupe, Run i D.M.C. su bili obučeni kao da kupuju striktno u „sve za 5 dolara“ radnjama i sa šarenim autfitom i dzemperima sa turtle necks je bilo jasno da nemaju „to“. Prvi put kada su otišli po Jay-a, kako bi ga pokupili za nastup, Jay je na sebi imao crni dzins i crni Adidas gornjak sa tri linije, bele Adidas „shelltoes“, veliki zlatni lanac i crni „Godfather“ šešir. „Tako vi treba da izgledate“, konačno je sinulo Russelu.

Bitovi i odeća, stav i autentičnost, sav sok koji pokreće Run DMC-eva kreativna strujanja tekao je od Jay-a.

“He had a tremendous sense of B-boy style, he was wearing a version of their classic all-black look two or three years before there was a Run-DMC.” – Bill Adler (Legendary Def Jam Publicist )

U vreme kada je crna faca na najpoznatijoj muzičkoj televiziji bila uobičajena koliko i zalaganje za prava afro-amerikanaca na mitingu David Duke-a, postaju prvi rep bend koji je ušao u MTV-evu regularnu rotaciju.

Prvi gold album u repu. Prvi platinum album u repu. Prvo gostovanje na YO! MTV-u i prvi put da su reperi bili na kaveru Rolling Stone-a. Izgradili su „Profile Records“ na sličan način na koji je Freddie Krueger izgradio „New Line Cinema“ a čak 90 posto svih prodatih „Profile“-ovih albuma u jednom momentu bile su Run DMC ploče.

U početku njihovih nastupa promoteri su ih zamarali pitanjem kada dolazi njihov bend a Run i D.M.C. su insistirali na tome da se upravo raspakuje i da je njegovo ime – Jam Master Jay.

 “Our DJ’s better than all these bands.”

Grupa se penjala na vrhunac pop slave sredinom osamdesetih a Jam Master Jay je bio prvi DJ kojeg su većina Amerikanaca (i sveta) čuli.

Run je bio dramatični histerik a DMC povučeni dobrica koji je sve više bio navučen na flašu, i Jay je bio osoba koja je vukla sve konce, bio je zadužen za proveru svakog oko benda, i postavljenjem svih u bendu na svoj zadatak. Jay je bio osoba od koje je Lyor Cohen (bivši Executive Def Jama, bivši vlasnik „300 Enterteiment“, alfa i omega muzičke industrije) dobijao zaduženja, od kog je naučio kako se pripremaju nastupi i ispunjavaju obaveze prema grupi. Ako verujemo Lyor-u, lekcije iz tog perioda naučile su ga svemu čega se drži do današnjeg dana.

Dok je Run skakao po bini, JMJ je bio baza grupe iz pozadine i kada su se rep grupe odricale zvukova skrečovanja zarad sint bitova, Jam Master Jay i njegova turntable magija ostali su u prvom planu. Jay je bio nastavak Kool Herc-a, DJ Theodore-a i Grandmaster Flash-a i otkrivao je ljudima novu art-formu, umetnost DJ-inga. Bio je vibe i aura benda.

„He set the pulse rate of the whole group and he moved from beat to beat seamlessly. I heard him spin many, many times and there were never any crack in his walls of  sound“ – Chuck D

Često je igrao basket sa Run-om a D.M.C. mu je bio ortak za pijenje Olde English piva, ali sa svojim partnerima iz grupe nikad nije bio previše blizak, možda jer je ranije dobio decu i životnu zrelost koja ide sa time a možda i jer je za razliku od ove dvojice, Jay bio real.

Sa problemima u grupi i zlatnim danima daleko iza njih, Jay osniva svoju produkcijsku kuću – JMJ Records i ubrzo pronalazi prve izvođače u svom susedstvu, u Jamaica, Queens. Fredro-a upoznaje u saobraćajnoj gužvi za vreme nekog festivala na Jerome Beach-u, i zbližavaju se kada ga je Jay pozvao da zajedno podele dzoint. Na prvoj studio sesiji, Sticky Fingaz menja jednog člana i Jay ih potpisuje samo pod uslovom da Sticky bude deo grupe. Do tada, Fredro Starr i Sonny Seeza imali su stil oblačenja kao Slick Rick i pesme su im zvučale kao b-boy verzija „Jungle Brothers“. Jay im je rekao da se ošišaju skroz ćelavo kao Sticky, da počnu da nose fatigues i Timbs i da repuju svoj hood. ONYX postaju multiplatinasti izvođači dve godine kasnije.

Krajem 98-e upoznaje problematičnog gengsta repera, ozloglašenog po tome što pravi probleme kriminalcima u kraju i jaše sam, bez ekipe kao Omar. Kada ga je upoznao nije znao kako se pišu pesme. Jay je naučio 50 Cent-a da broji bars, da obrati pažnju na refren kao i da rep pesma mora imati strukturu.

„I think Jay liked me ‘cause I looked like the lyrics. I had all the jewelry, I looked like a hustler. I’d been on the street so long, people respected me. The honest truth is, at that point, the drug dealers were the leaders of the neighborhood. They had more money than the rappers.“- 50 cent.

Fifti je bio jedan od nekolicine mladih repera koje će Jay uzeti pod okrilje svog JMJ lejbela i studio koji je izgradio u srcu opasnog Jamaica kraja u Queensu imao je još jednu svrhu, a to je da služi zajednici. Mogao je da naprvi svoj studio bilo gde ali je hteo baš tu, u hudu blizu sebe, gde je verovao da je najviše bio potreban. Želeo je da pronalazi talente u dzungli i pomagao je svima, a većina njegovih prijatelja bili su zaposleni preko njega. Miks ovih stvari je verovatno i razlog zbog kojeg je našao svoj kraj već u tridesetsedmoj godini.

Jay nije uspeo da doživi megalomanski uspeh svog nekadašnjeg štićenika. Posle tragedije, novine po prvi put počinju da stavljaju nekog člana Run DMC-a u negativan kontekst, tražeći kriminalne konekcije koje mogu biti razlog za njegovo smaknuće. U narednih nekoliko godina pet imena su se izdvojila kao glavni osumnjičeni. Ceo slučaj otežava to što niko od potencijalnih svedoka, odnosno niko od četvoro ljudi koji su bili u studiju za vreme ubistva ne sarađuje sa policijom, a i kada to čine daju im samo oprečne i često nelogične informacije. Ovo su osumnjičeni:

1. Karl „Little D“ Jordan i Darren „Big D“ Jordan.

Konekcija: Jam Master Jay je ranih 90ih zaposlio „Big D“-a kao menadzera Run DMC-a, a posle je postao rep promoter za Island Def Jem Records. Kada je izgubio posao, JMJ ga je opet zaposlio. „Big D“ bio jedan od nosača sanduka na Jay-ovoj sahrani.

Optužba: Ronald „Tinard“ Washington (o njemu više posle) u intervjuu za New York Times tvrdi kako je video da „Big D“ i njegov sin „Little D“ ulaze u studio pre nego što je JMJ ubijen. „Little D“ momentima kasnije istrčava iz studija. Policija 2003e hapsi „Little D“-a iz razloga što je ispucao Jay-ovog nećaka zbog diss pesme, koja nema veze sa Jay-ovim ubistvom.

Motiv: Skoro da ga nema, osim neraščićenih računa koji su poznati samo porodicama. Treba pomenuti da „Big D“ bio stickup artist, da je street guy i da ima velik dosije. Ranih 80-ih pljačkao je banke a jedini razlog što nije završio iza rešetaka, jeste taj što je cinkario partnera. U svakom slučaju JMJ-ov nećak mu ne veruje.

Alibi: „Big D“ tvrdi da njegov sin to veče nije mogao da bude u studiju jer su ceo dan proveli zajedno u kući sa ćerkom i „Lil D“-evom devojom, Lyric. Ne baš jak alibi, ali ipak treba pomenuti da je „Big D“ ceo život prijatelj sa Jay-om i da je čak i kum jednom od njegovih sinova. D se kune da bi dao bubreg za JMJ-a.

Olakšavajuća okolnost: „My son wouldn’t be involved with it, because that would be like my son killing my brother. He would have to deal with me.“ – Big D

2. Randy Allen

Konekcija:  Bio Jay-ov partner i dobar prijatelj skoro 20 godina. Još jedna osoba kojoj je Jay pomogao i dao priliku da zarađuje pare kroz JMJ Records. Uglavnom je uvek bio prisutan u studiju.

Optužba: Iako bio u studiu kada je JMJ ubijen nikad ništa nije rekao policiji. Njegova sestra je bila recepcionarka koja je pustila ubice. Odbijala da sarađuje sa policijom a posle im dostavila neke nepotpune dokaze koji su se ispostavili nelogičnim ili kontradiktornim. Jay-ova majka kaže da se Randy njihovoj porodici nije javljao odkad je Jay ubijen.

Motiv: Naime -500,000 dolara osiguranja od smrti JMJ-a ide Randy Allenu.

Alibi: Insistira da je rekao policiji sve što zna, kao i da nije bio u sobi kada se ubistvo desilo. Tvrdi da ima teoriju kako je ubica neko blizak porodici Mizell. Treba pomenuti i da mu je brat detektiv u NYPD.

Olakšavajuća okolnost: Bio kao familija i Jay-ov nećak tvrdi da mu je bio kao ujak.

3. Ronald „Tinard“ Washington

Konekcija: Svi su ga znali jer je bio iz kraja. U vreme neposredno pre ubistva živeo u jednoj od JMJ-ovih kuća. via allhiphop.com

Optužba: Neimenovani svedok izjavljuje policiji da je Ronald „Tinard“ Washington bio saučesnik u ubistvu Jay-a. Po nekim tvrdnjama stari Jay-ov partner koji ga je krivio za „drug deal gone bad“ šalje „Tinard“-a u prismotru studija, odakle je trebao da ga nazove kada se Jay pojavi. Nedelju dana pre tog svedočenja Washington je osuđen na 17 godina zatvora zbog šest oružanih pljački koje je počinio novembra 2002-e. Navodno priznao i svojoj bivšoj devojci da je bio u studiju. Lidia High tvrdila da je on bio jedan od dvojice koji su ušli u studio, ali posle promenila izjavu. Washington poriče sve.

Motiv: Pare. Pogledati i pod „Optužba“.

Alibi: Ne zna se šta je radio u vreme ubistva osim što je baš tada počeo da ide u pljačke, jer nije imao dinara u dzepu. I pored silnih kriminalnih radnji za koje je našla dokaze, policija nije uspela da ga spoji sa ovim zločinom iako ima kakve takve svedoke za to.

Bonus: Neki članovi Mazell familije veruju da on jeste bio saučesnik i u nedostatku pravde zadovoljni su što je iza rešetaka makar i za stvari koje nemaju veze sa JMJ-ovim ubistvom.

4. Curtis Scoon

Konekcija:  Prijatelj iz detinjstva.

Optužba: NY Post 2003e donosi priču o neuspešnom drug dealu od pre 8 godina u kojem su Curtis i JMJ opljačkani. Naime, Scoon i Jay su dali po 15.000 za 2 kilograma kokaina, a ukratko – ostali su i bez droge i bez para. Scoon je okrivio JMJ-a za ovaj neuspeh. Po NY Postu svi u studiju su znali da Jay-a čeka ubistvo to veče, a Tenard Washington je po Curtis Scoon-ovom nalogu čekao Jay-a ispred studia, da bi mu javio kada se ovaj pojavi, i da ga potom obojia zajedno usmrte.

Motiv: Osveta. Pogledati i pod „Optužba“.

Alibi: Ako je Lydino svedočenje o Tenardu kao saučesniku tačno onda se ubicine mere koje je dala policiji ne slažu sa Curtisovim fizičkim proporcijama. Takođe se zna da joj je ubica viknuo da legne na zemlju,a Curtis ima vrlo specifičan glas, po kojem bi ga ona odma identifikovala. Nisakim ko je bio u studiju nema dobre odnose, pa nema razloga da ga štite.

Bonus: Jay-ov nećak kaže da je Curtis Scoon jedina osoba sa kojom Jay nije bio u dobrim odnosima. Curtis insistira da mu je savest mirna.

Bonus 2: „What’s being released through the press, talking about 10 years ago he might have been involved in drugs … Jam Master Jay hated cocaine. He hated it. He had no reason to sell no drugs. Never! Them saying that is bad because he never was involved in no drug deal. It’s sad because his legacy was better than that.“ – Russel Simmons

5. Kenneth „Supreme“ McGriff

Konekcija:  Svaki Fiftijev prijatelj je Supreme-ov neprijatelj.

Optužba: Policija je jedno vreme držala Supreme-a na gornjoj listi glavnih osumnjičenih za ubistvo JMJ iz razloga što se JMJ nije držao „blacklistinga“ koji je Supreme naredio kada je mladi Fifti snimio „Ghetto Qu’ran“ pesmu u kojoj iznosi čitavu istoriju Supreme-a i njegovog tima ubica i dilera. Supreme imao problem sa Fiftijem i zbog toga što ovaj nije prestajao sa napadima na Murda Inc. , lejbelom preko kog je Supreme navodno prao novac.

Motiv: Po jednoj verziji osveta za nepoštovanje uličnih pravila i za nepoštovanje naređenja koje je Preme izdao. JMJ je ostao verni podržavalac Fiftijeve muzike i Supreme na ovo u svakom slučaju nije gledao pozitivno. Po drugoj teoriji Supreme je spavao sa Jay-ovom ženom.

Alibi:  

Bonus:  S obzirom da svi svedoci godinama ćute imalo bi smisla da je ubistvo naručio legendarni diler iz Kvinza.

„Honestly, I think the police know what happened but they just don’t want to see justice done,“ neighborhood resident Olivia Jackson says. „I know who killed him because I’m in the streets. If I know, then I’m pretty sure they do too.“

Gradonačelnik Nju Jorka  dao je ličnu donaciju od deset hiljada dolara u fond za bilo kakav trag o ubici. Ulice su nastavile da pričaju ali niko ni dalje nije priveden pravdi, a policija je pre neki dan proglasila „cold case“ slučaj što znači da zločin najverovatnije nikad neće biti rešen. U svojoj knjigi „The Notorious C.O.P„, Derick Parker – detektiv koji je radio na Jay-ovom slučaju navodi kako je Jam Master Jay-ovo ubistvo jedno od najčudnijih slučajeva sa kojim se susreo u svojoj karijeri.

Više od šest hiljada ljudi napravili su žurku u svrhu proslave njegovog života na Jay-ovoj sahrani u Kvinzu. Ljudi su na prozore iznosili svoje blastere i sa njih puštali „Peter Piper“ i „My Adidas“. Busta Rhymes, EPMD, LL Cool J i Jada Pinkett-Smith samo su neki od poznatih ljudi koji su došli da odaju svoje poštovanje rep legendi. Mural sa portretom Jam Master Jay-a i rečima „Best D.J. in the US of A“ naslikan je blizu studija, koji je postao improvizovano svetilište za fanove. Ljudi su se danima kasnije sakupljali ispred i ostavljali sveće, poruke i slike, pa čak i miksete i Adidas patike. Na jednoj od poruka pisalo je – „Now God has a DJ“.

“Before us, rap records was corny. Everything was soft. Nobody made no hard beat records. Everybody just wanted to sing, but they didn’t know how to sing, so they’ll just rap on the record. There was no real meaning to a rapper. Bam and them was getting weak. Flash was getting weak. Everybody was telling me it was a fad. And before Run-D.M.C. came along, rap music could have been a fad.”

Nema više članaka